Aelita Jakova Protazanova upisala se 1924. godine u filmsku povijest kao prvi znanstvenofantastični film Sovjetskog Saveza, premda se suvremeni kritičari ne slažu da li se radi o znanstvenoj fantastici ili pro-revolucionarnom filmu.
Jakov Protazanov je pripadao zlatnom razdoblju sovjetskog filma dvadesetih godina prošlog stoljeća i bio je komercijalno jedan od najuspješnijih. Kada se 1923. vratio iz egzila u Sovjetski Savez, već je bio afirmiran redatelj za razliku od većine vrlo mladih kreativaca i entuzijasta sovjetske filmske industrije.
Aelita se bazira na romanu Alekseja Tolstoja i počinje tajnovitom radio porukom sa Marsa koju nitko ne shvaća ozbiljno osim mladog moskovskog znanstvenika Losa. U više isprepletenih radnji Protazanov prikazuje atmosferu straha, izdaje i sumnje koja je vladala u NEP Rusiji. Los na Marsu nailazi na vrlo sličnu situaciju: stroga hijerarhija i klasna podjela silno podsjećaju na zapadni kapitalizam. Revolt marsovskih robova je kratkotrajan i neuspješan, cijela avantura na Marsu je bila Losov san, a time i priča o pobuni i socijalnoj pravdi.
Sa svojom konstruktivističkom scenografijom i ekscentričnim kostimima Aelita podsjeća na weimarski ekspresionizam, i sigurno je uvelike utjecao na Metropolis (1927) Fritza Langa i to do te mjere da ni kod Langa kao ni kod Protazonova nije bila moguća nikakva revolucija već mlako pomirenje.
Izvorni naziv: Aelita
Godina proizvodnje: 1924.
Trajanje: 80 minuta
Jezik: ruski
Država: SSSR
Tehnika: crno-bijelo