Kino klub Split

Projekcija filmova autora Kennetha Angera ‘Magick Lantern Cycle’

Kenneth Anger jedan je od najznačajnijih predstavnika američkog eksperimentalnog tzv.
podzemnog filma (underground film), a ujedno i autor kontroverznih knjiga Hollywood
Babylon i Hollywood Babylon 2 u kojima je opisao neke od najsočnijih holivudskih skandala
u čiju se autentičnost doduše ne može uvijek sa sigurnošću povjerovati. Hollywood kao
prostor i simbol nije prestao zanimati Angera te je svakako obilježio njegov život i rad. Kao
pripadnik avangarde bio je žestoki kritičar holivudskog sustava i na njemu uspostavljenih
vrijednosti, ali je kao pasionirani štovatelj, posebno klasičnog Hollywooda, ujedno bio njime
opčinjen. Rođen je kao Kenneth Wilbur Anglemyer 3. veljače 1927. godine u obitelji srednje
klase u Santa Monici u Kaliforniji, a za njegov rani interes za film ponajviše je zaslužna
baka Bertha, dizajnerica kostima u doba nijemog filma, zbog koje se obitelj 1944. godine
preselila u Hollywood. Filmove je počeo snimati vrlo rano, još u tinejdžerskoj dobi, a s
dvadeset godina snimio je svoj prvi javno izvedeni kratki film Vatromet (Fireworks, 1947.)
kao objavu vlastite homoseksualnosti. Zbog seksualnih konotacija i prikazanog nasilja
film je završio na Vrhovnom sudu Kalifornije gdje su međutim optužbe odbačene i film je
proglašen umjetnošću. Već u to vrijeme Anger se zainteresirao za okultno te počeo proučavati
tekstove engleskog okultiste Aleistera Crowleya, tvorca religije telema. Ujedno je počeo
eksperimentirati s kanabisom i sličnim drogama. Ovi utjecaji vidljivi su već u Vatrometu,
a još više u Angerovim kasnijim filmovima. 1950. godine seli u Francusku gdje snima film
Zečji mjesec (Rabbit’s Moon) te upoznaje francuskog redatelja Jeana Cocteaua koji će na
Angera izvršiti značajan utjecaj, a o filmu Vatromet će se vrlo pohvalno izraziti. 1953. godine
Anger putuje u Rim u Italiju te u Tivoliju u vrtovima Villa d’Este snima film Eaux d’artifice.
Iste godine mu umire majka i on se vraća u SAD te upoznaje drugog slavnog američkog
eksperimentatora Stana Brakhagea s kojim neko vrijeme i surađuje.

Njegovih devet najznačajnijih filmova okupljeno je u ciklusu Magick Lantern Cycle (Ciklus
čarobne lampe) čiji naziv simbolički ukazuje na temeljni motiv autora koji je direktno ili
indirektno prisutan u svim njegovim filmovima: svjetlost kao medij u kojem radi filmski
umjetnik, svjetlost kao simbol Lucifera, „donositelja svjetla“, svjetlost kao izvor zadovoljstva
i prokletstva ili svjetlost koja razotkriva naličje i objavljuje istinu odnosno donosi
zasljepljenje i čuva privide. Naziv crno-bijelog filma Vatromet direktno upućuje na
pirotehničku eksploziju svjetla, ali metaforički ukazuje na slavljenje i radost života s jedne te
na opasnost i smrt (ujedno ostvarenje seksualnog iskustva kroz metafizičku smrt orgazma) s
druge strane. Kroz poetiku sna film vrlo vizualno prikazuje povezanost seksa i nasilja te kroz
elemente sadizma gradi vrlo mučnu atmosferu u kojoj Anger započinje svoj filmski dijalog s
američkim mitovima i njihovom ikonografijom (simbolima muškosti i kultom tijela,
američkom mornaricom, simbolom božićnog drvca). U filmu Eaux d’artifice (1953.) svjetlu
simbolički suprotstavlja vodu kroz igru riječi (feux d’artifice („umjetne vatre“) francuski je
izraz za vatromet pa bi novostvoreni izraz eaux d’artifice zapravo značio „umjetne vode /
vodomet“) , ali i kroz vizualne metafore kojima vodoskoke uspoređuje s vatrometom,
odnosno posljedično s ejakulacijom sperme prilikom seksualnog klimaksa. Za razliku od
košmarnog Vatrometa, ovaj film nema agresivnosti ni na planu izraza (montaže) niti sadržaja
(prikaza vizualnog nasilja), a bajkovitoj i oniričkoj atmosferi u koju se hipnotički uvlači

gledatelja pridonosi i Vivaldijeva glazba iz Četiri godišnja doba. Film je snimljen u
monokromatskoj tehnici s plavim filterom kao i Rabbit’s Moon (1950.-1970.) – još jedno
oniričko djelo snažno naglašene vizualnosti koje spaja motive talijanske commedie dell’arte te
japanske i asteške mitologije. Klaun Pierrot opčinjen je mjesecom kao izvorom svjetlosti u
kojem živi kunić kao mitsko biće. Zbog svoje opsjednutosti koja ga simbolički odvaja od
zemaljskog Pierrot će dozvoliti opakom Harlequinu da mu preotme ljubav lijepe Columbine.
Poseban ugođaji u ovom filmu daje glazba, a uz jasno izražen humor karakterističan za
commediu dell’arte kreira se osjećaj nemoći i autodestrukcije. Za razliku od monokromatske
fotografije ova tri filma, svjetlost kao izvor boje i (lažnog) sjaja karakterizira filmove Puce
Moment (1949.) i Kustom Kar Kommandos (1965.) u kojima Anger daje komentar na
društveni stereotip muško-ženskih rodnih uloga. Stilski i sadržajno Puce Moment je
istovremeno hommage holivudskim divama nijemog filma i satirički komentar na njegovanje
vanjskog sjaja i glamura koji prikriva unutarnju dekadenciju i emotivnu ispraznost. U tom
smislu nagovješćuje Wilderov Bulevar sumraka snimljen svega godinu dana kasnije. Kustom
Kar Kommandos gradi sličan ugođaj erotičnosti i senzualnosti kroz motive tjelesnosti i
fetišističkog odnosa sa stvarima kao statusnim simbolima. U Puce Moment to je odnos žene
kao društvenog konstrukta i odjeće te nakita; u Kustom Kar Kommandos to je fenomen
opsjednutosti američkih muškaraca kultom automobila i metaforom automobila kao žene
odnosno prikaz muške seksualnosti u odnosu prema automobilu. U oba filma riječ je o
društvenim ritualima. Na istu premisu rituala nadovezuje se Anger i u filmu Scorpio Rising
(Uzdizanje škorpiona , 1961.) gdje ponovo opisuje odnosa muškarca i stroja, ali na drugačiji
način, te se hvata u koštac s još jednim američkim mitom muškosti – kultom motora i brzine.
Anger predstavlja kult motorista kao organizirane grupe koja ima jasno definirane rituale i
prateću ikonografiju te zadire u samu srž američke suvremene mitologije i kulture. Osim
popularne glazbe Anger ubacuje kadrove s likovima ikona američke pop kulture poput Elvisa
Presleya ili Jamesa Deana te isječaka stripova, ali i kadrove s likom Isusa Krista te prikazom
nacističkih simbola. Ujedno ih montira po Ejzenštejnovom principu kontrapunkta čime gradi
naraciju, ali i stvara nove značenjske vrijednosti uz popularnu glazbu kao podlogu čime je
vjerojatno utjecao na kasnije filmove slične tematike kao što su Hopperovi Goli u sedlu
(1969.). Svjetlom kao simbolom Lucifera, ritualom kao vjerskim činom te na koncu filmom
kao činom rituala Anger se direktno bavi u naslovima Inauguration of the Pleasure Dome
(Ustoličenje hrama zadovoljstva, 1954.), Invocation of my Demon Brother (Prizivanje brata
demona, 1969.) i Lucifer Rising (Uzdizanje Lucifera, 1981.). Inauguration of the Pleasure
Dome nadrealističko je i psihodelično djelo inspirirano kostimiranom zabavom kojoj je autor
prethodno sudjelovao, Coleridgeovom pjesmom „Kublaj-kan“ te Crowleyevim okultizmom i
temama sadržanim u telemi. Kao glazbena podloga koristi se Glagoljska misa Leoša Janáčeka
što dodatno pojačava halucinogenu snagu rituala. Kroz film defiliraju bogato kostimirani
likovi koji predstavljaju poganska božanstva i mitološka bića među kojima su Isis, Osiris, Pan
i Hekata, a pojavljujw se i Cesare, mjesečar iz Wieneovog Kabineta dr. Caligarija.
Invocation of my demon brother još snažnije priziva elemente satanizma, okultizma i
ritualnosti te kroz naglašeni homoerotizam donosi sintezu motiva prisutnih u ranijim
Angerovim filmovima kao što su nacistički simboli, motorističke bande, upotreba droga i
drugo. Glazbu koja je na granici buke i podcrtava psihodeličnu atmosferu izvodi Mick Jagger,
a Lucifera glumi Bobby Beausoleil koji će napraviti glazbu za Lucifer Rising, najambiciozniji

i vjerojatno najpompozniji Angerov film. Za razliku od ostalih filmova satanističke tematike
u kojima se Anger usredotočava na smrt, u ovom filmu on slavi ponovno rođenje i život te
snagu poganskih božanstava i sila prirode koje simbolizira lik Lucifera kao „donositelja
svjetla“. Većina Angerovih filmova ostala je nedovršena kao rezultat opreke velikih težnjih i
pomanjkanja novca, ali možda i ambicija koje su nadmašivale trenutnu inspiraciju. Kako iz
današnje perspektive filmovi ipak djeluju kao uspješne i zaokružene cjeline, možda je i bolje
da se autor zaustavio prije nego je krenuo u realizaciju prvotnih znatno opsežnijih ideja.

Silvana Dunat

Fireworks / Vatromet
Trajanje: 15 minuta
Godina proizvodnje: 1947.
Tehnika: crno-bijelo

Puce Moment
Trajanje: 6 minuta
Godina proizvodnje: 1949.
Tehnika: boja

Rabbit’s Moon / Zečji mjesec
Trajanje: 7 minuta
Godina proizvodnje: 1950.-1979.
Tehnika: monokromatski

Eaux d’Artifice
Trajanje: 7 minuta
Godina proizvodnje: 1953.
Tehnika: monokromatski

Inauguration of the Pleasure Dome / Ustoličenje hrama zadovoljstva
Trajanje: 40 minuta
Godina proizvodnje: 1954.
Tehnika: boja

Scorpio Rising / Uzdizanje škorpiona
Trajanje: 30 minuta
Godina proizvodnje: 1964.
Tehnika: boja

Kustom Kar Kommandos
Trajanje: 3 minuta

Godina proizvodnje: 1965.
Tehnika: boja

Invocation of My Demon Brother / Prizivanje brata demona
Trajanje: 11 minuta
Godina proizvodnje: 1969.
Tehnika: boja

Lucifer Rising / Uzdizanje Lucifera
Trajanje: 11 minuta
Godina proizvodnje: 1981.
Tehnika: boja